a š a p r i č a
Priča koja je počela s Ivanom
Svaka obiteljska vinarija ima svoj početak. Naša počinje u Runovićima, među vinogradima Imotske krajine, i s čovjekom koji je vjerovao da vino iz ovog kraja može biti puno više od svakodnevnog pića.
Iako se obitelj Jerković vinogradarstvom bavila generacijama, Ivan Jerković je 1998. godine odlučio napraviti korak dalje i obiteljsku proizvodnju pretvoriti u ozbiljniju vinsku priču. Osnovao je Vinariju Jerković i počeo buteljirati vlastita vina. U vremenu kada se Kujundžuša često doživljavala kao jednostavno, svakodnevno vino, Ivan je u njoj vidio nešto sasvim drugo — potencijal vrhunskog vina koje zaslužuje svoje mjesto, svoje ime i svoju priču.
Upravo će Kujundžuša postati njegov najveći vinski izazov.
Ivan nije pristajao na uvriježeno mišljenje da je Kujundžuša dobra samo za žeđ, gemišt ili uz ručak. Vjerovao je da terroir Imotske krajine, stari vinogradi i sama sorta mogu dati vino ozbiljnog karaktera. Njegova je upornost s vremenom počela dobivati potvrdu i na vinskim ocjenjivanjima, među kojima se posebno ističe zlatna medalja osvojena 2005. godine na Sabatini u Dubrovniku.
Bio je to trenutak koji je za Ivana značio mnogo više od medalje. Bio je to dokaz da se u ono u što je vjerovao isplatilo vjerovati.
Od oca do sinova
Ivanova priča nije završila s njim.
Iako je njegov stariji sin Mate godinama gradio vlastiti put daleko od vinograda, kroz nogomet, kineziologiju i rad sa sportašima — život ga je ponovno doveo kući. Obiteljske okolnosti i bolest roditelja učinile su povratak u Runoviće nužnim, ali je ono što je u početku izgledalo kao životna obveza s vremenom postalo njegov poziv.
Mate je preuzeo vinariju i vodio je kroz jednu od najvažnijih faza njezina razvoja. Njegova prva velika berba bila je 2012. godine, u vremenu kada je Ivan još uvijek bio teško bolestan. Bila je to simbolična smjena generacija — posljednja berba koju je vodio otac i prva u kojoj je odgovornost preuzeo sin.
Ivan je preminuo 2013. godine, ali iza sebe nije ostavio samo vinograde, podrum i vino. Ostavio je ideju da Kujundžuša može biti veliko vino i da se tradicija ne mora čuvati tako da ostane ista, nego da je treba razvijati — i možda najvažnije, ostavio je svojim sinovima razlog da nastave.
Dva brata. Jedan vinograd.
Danas Vinariju Jerković vode Mate i Tomislav Jerković.
Njihov je put različit, ali ih je na kraju spojila ista stvar — a to je vino.
Mate u vinariju donosi iskustvo, intuiciju, godine provedene uz vinograde i podrum te znanje stečeno kroz vlastiti put. Tomislav je, s druge strane, krenuo putem koji je njihov otac nekoć želio za sina — završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, smjer Vinogradarstvo i vinarstvo, te se profesionalno posvetio vinogradarstvu i enologiji.
Tako je obiteljska priča dobila novu ravnotežu.
Jedan brat iskustvo. Drugi struku. Obojica isti cilj.
Danas zajedno donose odluke o vinogradima, proizvodnji i vinima, kušaju, raspravljaju i traže najbolji put za svaku berbu. U njihovom odnosu nema pravila da posljednja riječ pripada starijem bratu. Posljednja riječ pripada boljem rješenju.
Ivan je otišao, ali nije napustio vinariju
U novoj vinariji Jerković u Glavini Donjoj, na počasnom mjestu kušaonice nalazi se fotografija njihova oca. Ivan nije dočekao novu vinariju, nije dočekao ni Tomislavovu diplomu, nije vidio kako će njegovi sinovi proširiti ono što je on započeo, ali je prisutan u svakoj berbi, svakoj odluci i svakoj boci koja napusti podrum.
Posebno u vinu koje nosi njegovo ime.
Ivan je posebna interpretacija Kujundžuše iz starog vinograda, vino koje nastoji pokazati koliko daleko ova autohtona sorta može otići kada joj se pristupi s poštovanjem, strpljenjem i znanjem.
Od Runovića prema svijetu
Vinarija Jerković danas ulazi u novu fazu. Iz malog obiteljskog podruma nastala je moderna vinarija koja može prihvatiti nove količine, nove goste i nove ideje, ali bez prekida veze s mjestom iz kojega je sve počelo.
Runovići su i dalje temelj priče. Ondje su vinogradi, ljudi, kooperanti i obiteljska tradicija.
Nova vinarija u Glavini Donjoj otvorila je, međutim, vrata prema svijetu. Danas u kušaonicu dolaze gosti iz različitih krajeva i zemalja, a vino postaje njihov prvi susret s Imotskom krajinom.
I upravo je to ono što su Mate i Tomislav željeli — da čovjek ne popije samo vino, nego da kroz njega upozna kraj iz kojega dolazi.
I ona je priča koju je prije gotovo tri desetljeća počeo pričati Ivan Jerković, a danas je nastavljaju njegovi sinovi.